Have you got ... A Script? / Traži se ... Scenario!

Have you got ... A Script? / Traži se ... Scenario!

Ivona Ranđelović je profesorka engleskog jezika koja često koristi obrazovnu dramu u nastavi. U ovom blogu opisala je jednu svima poznatu situaciju koja nam se dešava nekoliko nedelja (nekad čak i dana) pred neku važnu priredbu u školi – „Koji dramski tekst da radim i gde da ga nađem!?“ – a zatim vam je ponudila i jedno rešenje.

Pre izvesnog vremena stigla mi je poruka na jednoj od društvenih mreža. Parafraziraću je.

 „Ivona, imaš li neki komad na engleskom za mlađi uzrast? Treba mi za Dan škole. Pretražila sam internet, ali nisam našla ništa adekvatno.“

„Nemam ništa što tebi trenutno treba. Ja skečeve i kratke komade inače pišem zajedno sa decom.“

„Vidiš, to ti nije loše, ali sad nemam vremena za to.“

„Ne treba previše vremena ako znaš šta hoćeš i ako iskoristiš ono što je poslednje rađeno na času. To vam odmah dođe kao obnavljanje i utvrđivanje gradiva. Dve muve jednim udarcem. Deca su i autori, pa se više potrude jer im to ostaje.“

„Pa kako ti to radiš?“

„Evo kako...“

Na primeru skeča koji su uz moju pomoć napisali učenici četvrtog razreda, ukratko sam joj dala potrebne smernice za jedan dobar skeč ili kraći komad, a koje sada prenosim i vama u ovom blogu.

Polazna tačka

Najbolje je da to budu jezičke strukture koje ste obrađivali poslednjih nekoliko nedelja. U našem slučaju to je bio način upoznavanja sa nekim, vokabular u vezi sa državama i nacionalnostima, glagol 'to be' i glagol 'have got'.

Kontekst

Kao što su u samom udžbeniku sve te forme stavljene u konkretan kontekst, trebalo je isto uraditi i u našem skeču – osmisliti neki drugi kontekst u kombinaciji sa porukom koju bismo hteli da prenesemo našim gledaocima. Najpre smo se zapitali u kojim situacijama u životu najčešće govorimo o tome šta neko ima ili nema. Odmah su se setili situacija u kojima se neko hvalio najnovijim tehnološkim napravama, odećom ili obućom i situacija u kojima bi nekog zadirkivali zato što nema to isto. Napravili smo listu svih materijalnih stvari koje su njihovim vršnjacima (a i njima) bitne, a onda i listu onoga što ne možemo opipati, ali je itekako vredno i važno (ljubav, drugarstvo, zdravlje itd.). Sada je već bilo jasno kakvu poruku će nositi naše autorsko delo, a bilo je očigledno mesto dešavanja radnje – škola.

Likovi

Broj likova, glavnih i sporednih, zavisiće od broja učenika koji će učestvovati u skeču. Sa manjom grupom je lako: glavni likovi su dve suprotnosti koje su u nekakvom konfliktu, a sporedni likovi podržavaju jednu ili drugu suprotnu stranu. U većoj grupi već treba primeniti trikove. Na primer, ubaciti više naratora umesto jednog ili hor koji će uglas govoriti svoje deonice, a koji će činiti stidljiva i nesigurna deca; omogućiti da i predmeti govore (setite se „Lepotice i Zveri“) itd.

U našem primeru glavni likovi su bili devojčica koja ima samo materijalne stvari i devojčica koja, s druge strane, ima prave vrednosti.

Radnja

I kada ne znate odakle da počnete, bolje je da to učinite bilo kako nego nikako. Mi smo započeli sa pozdravima i upoznavanjem i tako smo gradili likove i razvijali radnju, a onda bismo iščitavali i glumili iznova i iznova ono što je napisano kako bismo spontano došli do onoga što bi logično trebalo da sledi. Naravno, trudili smo se i da se držimo strukture drame i da imamo sve neophodne delove kako bismo na pravi način vodili radnju.

Humor

Malo ili više humora nikada nije naodmet. Pogotovo kada imate na umu da će u publici verovatno biti vršnjaci ili roditelji koje treba da zabavite i nasmejete. Čak i ako se odlučite za neku tužnu priču, dobro je da se glavni junak povremeno našali na svoj račun. E sad, često se desi da prilikom izvođenja sve prođe mlako i bez efekta koji smo očekivali. Zašto? Zbog jezičke barijere između glumaca i većine u publici koja ne razume strani jezik na kome glumci govore. Kako smo mi to rešili? Da nam sav trud i rad ne bi propali, za publiku smo obezbedili prevod tako što smo ceo tekst preveli na srpski jezik i puštali ga putem PowerPoint prezentacije i na televizoru koji se nalazio iznad glumaca. Bio je to pun pogodak!

Nadam se da sam vas bar malo motivisala da se oprobate u pisanju svojih komada u kojima će vaši učenici ostaviti lični pečat, a i pisani trag koji će godinama kasnije govoriti mlađim generacijama umesto njih.

Uz dozvolu autora „What have you got?“, tadašnjih četvrtaka, prilažem vam njihov scenario da vam posluži kao primer ili kao gotov scenario za neku od predstojećih priredbi.  

Written by: Mia, Angelina, Iva, Nađa & Vasa

(Schoolyard, break time.)

ANGIE: Hannah, hi! How are you?

HANNAH: I’m great! And you?

ANGIE: I’m fantastic. Hey, what’s that?

HANNAH: My new nails! (Shows her.) Do you like them?

ANGIE: They’re lovely.

PETE: (Goes past them.) No, they aren’t. They’re ugly. (Taunts them and runs away to the other side.)

ANGIE and HANNAH: And you are stupid!

PETE: Look who’s talking!

ANGIE: Who’s that?

HANNAH: It’s a new girl in school.

ANGIE: What’s her name?

HANNAH: Natasha.

ANGIE: Natasha? Is she from Russia?

HANNAH: No, she isn’t. She’s from Los Angeles.

ANGIE: Is it in Brazil?

HANNAH: No, it isn’t, you silly! It’s in France!

PETE: (more to himself) Yeah, right! And Paris is in China.

HANNAH: Look, she’s rich! She’s got an iPhone.

ANGIE: iPhone 5?

NATASHA: (Hears them, she feels insulted.) iPhone 5!?! Of course not! It’s iPhone 8... (The girls gasp.)… Plus! (The girls gasp even more intensely).

ANGIE and HANNAH: Can we see it? Can we see it, please?!?

(While the three are checking out the latest phone and taking selfies, MIA joins PETE.)

MIA: Hi, Pete. You look amused.

PETE: I AM amused.

MIA: Who’s that girl with Angie and Hannah?

PETE: She’s a new girl in school.

MIA: What’s her name?

PETE: Natasha. But she isn’t from Russia.

MIA: Where’s she from?

PETE: From Los Angeles. In France.

MIA: Los Angeles isn’t in France! It’s in the USA.

PETE: I know. But they don’t. (Points towards the girls.)

MIA: Let’s go and meet the new girl.

PETE: No, thanks.

MIA: Oh, come on! (They go over to them.) Hi, I’m Mia. And this is Pete.

NATASHA: Hi. I’m Natasha. (Gives her a limp handshake.)

MIA: Pleased to meet you.

NATASHA: I’m not. (Rolls her eyes.)

MIA: You aren’t? What do you mean?

ANGIE: Look at you, Michelle. Have you got an iPhone?

MIA: No, I haven’t. (happily) But I’ve got friends. Pete is one of them.

HANNAH: Have your parents got a Jeep?

MIA: No, they haven’t. But they’ve got lots of love for me.

NATASHA: You probably haven’t got an iPhone or a tablet.

MIA: No.

NATASHA: So you haven’t got anything.

MIA: Excuse me. But I’ve got everything.

PETE: (significantly) Including the brain!

MIA: I feel sorry for you. Let’s go, Pete. (The two leave happily, while the three girls sniff and look down on the two.)

Ostavi komentar

Email je obavezno polje.
Unesite Vaš komentar ovde...
Poruka je obavezno polje.
Ivona Ranđelović
Ivona Ranđelović Autor

Ivona Ranđelović je diplomirani filolog za engleski jezik i književnost. Po završetku studija na Filozofskom fakultetu u Nišu (2000), počinje sa radom u seoskim školama i zadržava se u OŠ „Vuk Karadžić” u Pečenjevcu (Leskovac). I posle 15 godina rada i dalje podučava sa velikim entuzijazmom i posvećenošću, stalno uvodeći novine, počevši od upotrebe najnovijih informacionih tehnologija u nastavi, do različitih dramskih metoda i tehnika, koje su joj trenutno u fokusu interesovanja (video-intervju). Njen cilj je da ne podučava o jeziku kao sistemu, već da strani jezik koristi tako da svoje učenike obrazuje i kod njih podstiče intelektualni, društveni, fizički, kreativni i emocionalni razvoj. Takođe, kao autor i realizator više akreditovanih seminara, ima za cilj da nastavnike upozna sa metodologijom i strategijama koji su se pokazali veoma uspešnim u radu sa njenim učenicima. Oni zajedno neprestano ruše predrasude o tome da deca iz seoskih sredina ne mogu biti podjednako uspešna kao njihovi vršnjaci iz većih razvijenih gradova, o čemu svedoče mnogobrojne nagrade koje su osvojili.

©2014 - 2020 Data DIDAKTA by LABNET e-Commerce solutions